Senzor je mali uređaj koji se postavlja na kožu i neprekidno prati nivo glukoze tokom dana i noći. Za razliku od klasičnog mjerenja, ne zahtijeva stalne ubode u prst, a osim trenutne vrijednosti pokazuje i da li šećer raste, opada ili ostaje stabilan. Upravo zato mnogi ga s razlogom nazivaju pravim preokretom u kontroli dijabetesa.
Za razliku od glukometra koji pruža samo jednu informaciju u datom trenutku, senzor otkriva trend kretanja glukoze i pomaže da bolje razumijemo kako hrana, stres, san i fizička aktivnost utiču na organizam. To znači manje neizvjesnosti, više pravovremenih odluka i dugoročno bolju regulaciju šećera u krvi.
Senzor se, u zavisnosti od modela, mijenja na svakih 7 ili 14 dana. Kada se uporedi sa kapilarnim mjerenjem koje može značiti i do 2.190 uboda godišnje, upotreba senzora značajno smanjuje taj broj – na oko 52 uboda godišnje kod sedmodnevne zamjene, odnosno 26 uboda kada se senzor mijenja na četrnaest dana.
Dodatni napredak predstavlja povezivanje senzora sa insulinskom pumpom. U tom slučaju pumpa prilagođava isporuku insulina na osnovu podataka koje dobija u realnom vremenu. Iako ovakav sistem ne može u potpunosti zamijeniti prirodnu funkciju pankreasa, on je trenutno najbliže onome kako zdravi pankreas djeluje.
Dijabetes jeste dio naše svakodnevice, ali danas imamo veliku prednost – tehnologiju koja radi u našu korist i pomaže nam da živimo sigurnije, slobodnije i sa više povjerenja u sopstvenu kontrolu. 💙